''25 dana'' (p)ostaje prošlost

Anamarija Tenđera svoj prvi roman neće smjestiti u buduće planove za tisak. 

Srce piše sudbinu i puteve samo
ako mu pružimo dovoljno
vremena i prostora da to učini.
- Anamarija Tenđera za Studentski.hr

Anamarija Tenđera se knjiškoj sceni predstavila romanom ''25 dana'' 2019. godine te je kroz njega pokušala približiti svoju tadašnju borbu s unutarnjim stanjem, ali i stigmatizacijom psihičkih poremećaja. S obzirom na tematiku, godine u kojima je bila tijekom pisanja romana, ali i neočekivano velik broj ljudi koji se javio tražeći rješenje (koje u romanu ne postoji) za sebe i/ili svoje bližnje, Anamarija je odlučila ''25 dana'' u potpunosti izbaciti iz svih budućih planova za tisak.

Glavni razlog za to je autoričin strah od pogrešnog shvaćanja ispisanog romana koji, uporno naglašava, ne nosi rješenje već predstavlja njenu odluku o ostavljanju tog perioda svog života iza sebe. Čitanje te knjige nikako ne preporučuje onima koji se još uvijek bore s depresijom ili bilo kojim drugim oblicima psihičkog stanja zbog kojih im je potrebna pomoć.

U veljači 2021. godine je za jedan od portala izjavila da je stigmatizacija psihičkih poremećaja teška koliko i tona željeza malenom djetetu. Danas, nakon što je samoj sebi osvijestila da je priča trebala imati bolji smjer kretanja (zbog onih koji su u njoj tražili spas), kako je knjigu napisala u fazi razvijanja (kroz koju je rečenice sastavljala na potpuno zbunjujuć i teško razumljiv način) i sa željom da izbaci iz sebe riječi koje nije izgovarala, a postale su previše za izdržati - želi govoriti o toj temi sa puno pozitivnijim i hrabrijim stavom nego ikada prije jer ga sada napokon ima i osjeća.

Ne znam postoji li veća katastrofa za čovjeka
od manjka ljubavi koju mu svijet
može pružiti, a odbija to učiniti. 
- Anamarija Tenđera za Studentski.hr

S obzirom na količinu poruka koja pristiže nekoliko puta mjesečno (što je sada već manje nego što je bilo u samom početku), osjeća potrebu za zaustavljanjem širenja romana ''25 dana'' u originalnom obliku. Priča koju je ispričala je spoj mnogih događaja iz njezinog vlastitog života, ali i života ljudi koji su joj tada bili bliski.

S obzirom na potrebu da svoje iskustvo i rezultat podijeli sada kada se smatra oporavljenom od većine pretrpljenih trauma, razmišlja o izmjeni i nadopuni knjige, ali ne u skorije vrijeme.

Prošlo je pet godina otkako je objavila svoj prvi roman, prošlo je devet godina od pojave prvih jačih simptoma, prošlo je petnaest godina otkako u pisanju pronalazi sebe i sigurna je u to da će proći još mnoge godine, ali da na tom putu prolaznosti nikako i nikada ne želi izgubiti sebe.