Prvi dojmovi čitatelja
S ljubavlju i ponosom dijelimo prve dojmove čitatelja
nakon čitanja romana ''Djevojka sa slovom više''
našeg autora Matije Boltižara.

''Život ponekad u Vaše ruke donese knjigu koju ćete čitati s toliko ljubavi, s toliko radosti, i koja će u Vama probuditi bezbroj emocija koje je teško ispisati...
Kada bih morala pronaći jednu riječ kojom bi opisala ovo divno štivo to bi bila riječ nezaboravno - jer ova je knjiga upravo to. Nezaboravna! Svaki njen detalj se šutke urezivao u moje sjećanje, svaka radnja me čas povlačila ka suznom ponoru, čas dizala u nebesa smijeha i zabave.
Ova knjiga je topla priča o, rekla bih, više ljudi, ne samo glavnim junacima, za koje ću morati ostaviti konstruktivnu kritiku, a ta je da su me na samom kraju neizmjerno naljutili oboje, a uz to, moram reći da sam neizmjerno zavoljela i Mateja i Andreu te da mi je toliko žao sudbine koja ih je zadesila, da me pogodila više njihova priča, nego priča glavnih likova.
Također, svi su likovi uistinu potrebni ovoj knjizi, i svakog sam zavoljela ponaosob, ali opet imam favorita, a to će biti Andrejin otac. Nekako... kao roditelj, vjerojatno bih se isto ponašala kao on, i voljela bih da moja djeca, unatoč svemu, budu sretna!''

''Gdje da počnem?
Nisam ni sumnjala da će knjiga biti dobra, ali toliko dobra?! Oduševljena i presretna sam!
(...)
Nemoguće je ne osjetiti njihove emocije tijekom čitanja. Tu je Matija izveo pravu čaroliju, nešto što mislim ne uspije svakom autoru. Odveo me na pravu avanturu emocija. Gutala sam riječi, smijala se i plakala. Izdahnula sam tek na zadnjoj stranici.''

''Kad u rukama držiš Djevojku sa slovom više, nebo se malo jače smije. Zemlja se malo sporije okreće jer ti daje vremena - vremena da upijaš ovo bogatstvo riječi i vremena da razmisliš. A razmišljati ne prestaješ.
Knjiga od koje sam očekivala ''klasični ljubavni roman'' bila je sve, samo ne to. Pratimo Andreju i Benjamina, dvoje studenata koji žive naizgled posložene studentske živote, a koji se počinju mijenjati nakon što se upoznaju. Kako se upoznaju, otkrivaju totalno nove galaksije koje ono drugo nosi.
Najdraži lik mi je Benjamin. Ja sam se s njim toliko povezala, a na trenutke sam pomislila ''ajme ovo sam doslovno ja''. Otvoren je i pristupačan, lud i otkačen, a opet prizeman. Njegova zvijezda svijetli jakim sjajem.
Ima i zvjezdica za Andreju. Djevojku sa slovom više. Djevojku koju nećemo gledati drugačije i djevojku koja sad biljke kako bi pokazala svoje emocije. Posebna si.
Knjiga ima dosta tužnu notu, ali upravo u tome leži nešto prekrasno. Način na koji nam Matija predstavlja njihove osjećaje je toliko divan da poželiš uskočiti u knjigu i pružiti zagrljaj svakom liku. A kad smo kod toga, dvoje ljudi kojima sam htjela pružiti najveći zagrljaj su Matej i Andrea. U svakom drugom ''klasičnom ljubavnom romanu'' poželiš te sporedne likove, koji stoje na putu našim glavnima, samo ukloniti, i oni su uvijek nekako loši. Ovdje... ovdje imaju dušu. I to toliku da mi se srčeko stislo kad su bila ''ona njihova poglavlja'' na redu. Tko je pročitao, vjerujem da zna na koja poglavlja mislim.
U ovom romanu nijedan lik nije suvišan i svakome je upaljena jedna zvijezda vrijedna pojave u knjizi.''

''Već sam na temelju dvije knjige koje sam pročitala iz Naklade Asia navikla da ''moram'' imati velika očekivanja od knjige, jer znam da će ta očekivanja biti opravdana i ispunjena.
(...)
U mnogim dijelovima sam se poistovjetila i sa Andrejom i sa Benjaminom. Jako mi se sviđa što je radnja knjige u Zagrebu i što su glavni likovi studenti, odmah mi je nekako sve to bilo bliže i draže. Iako sam znala što će biti na kraju (pretpostavljala sam), ipak su mi Andreja i Benjamin malo slomili srce.''

''Ajme kakva knjiga!!
Vrtlog emocija, sreća, tuga, ljutnja, strah...
Oduševljena sam Matijinim pisanjem, izražavanjem, neke rečenice su toliko lijepo napisane da sam ih čitala dva puta. (...) Molim vas sve, pročitajte ovu knjigu, proživjet ćete pravi vrtlog emocija. Moram još spomenuti Koru, njena majčinska briga za prijatelje mi je baš bila predivna, danas je teško pronaći takvu prijateljicu...
Matija, svaka ti čast na ovoj ljubičastoj ljepoti...''

''Nemam riječi kojima bi opisala knjigu koju sam upravo pročitala, ali imam jednu kao stvorenu za nju - čarobna!
(...)
Uz ovu knjigu sam prošla kroz sto emocija, ali osmijeh nisam skidala s lica. Neke su me radnje i događaji naljutili, neki do suza nasmijali (kao što je krađa prometnog znaka uz malu hrpu otkačenih prijatelja sa presmiješnim nadimcima), a neki baš jako rastužili jer sam priču s Matejom zamišljala drugačije.
(...)
U jednom trenutku sam htjela da ova priča nikada ne završi i svaki put je moje čitanje bilo sve sporije, samo da ona čim više traje. No, jako me zanimao sam kraj. Koji je ispunio sva moja očekivanja.''

''(...)
Vjerujem da ste pročitali malih milijun uistinu predivnih recenzija koji vam govore kako su se zaljubili u likove i zavrzlame između svih njih, kako im se svidjelo što im je mjesto radnje poznato i tako im je lako šetati kroz priču zajedno s likovima, od Mosta do Platoa. I nemojte misliti da ja ne dijelim isto mišljenje, o itekako dijelim! Od same radnje koja je baš unikatna i spontana između likova, čak i oni teški dijelovi koji su mi budili suzice u očima i koje sam ponekad uspješno, a ponekad neuspješno tjerala da se povuku. Baš sam uživala u njoj, od početka do kraja, zajedno sa zvijezdama, osjećala sam se baš kao dio njih.
Ali ono što bih izdvojila, što me se baš dojmilo bilo je Matijino pisanje. Njegov stil pisanja je nešto na što ja dugo nisam naišla u ljubavnim romanima, takvi opisi i približavanje svih mogućih slika i situacija samo riječima na papiru ne može svatko.
(...)
Moja topla preporuka!
Pogotovo ako želite nekome pokloniti toplu ljubavnu priču punu suosjećanja, empatije, borbe kako sa samim sobom tako i s okolinom, bez nekakvih eksplicitnih scena nego baš onako - priča s dušom.''
Na našem Instagram profilu možeš pronaći više.