Razlike se nikad nisu privlačile?

Tijekom godina sam toliko puta s bliskim osobama prolazila kroz temu je li doista istina da se različitosti privlače i da dvije osobe, apsolutno ničime slične, mogu biti u vezi koja će nositi sretan predznak.

Nikad nisam zauzimala isključive stavove, već sam balansirala između njihovih argumenata.
Ne volim biti glasna po pitanju stvari o kojima moje znanje nije dostatno. Ruku na srce, često je moj stav ovisio i o činjenici je li onaj koji mi je u tom trenutku bio zanimljiv više bio moja sličnost ili suprotnost (pravdam se na mladost - bez osuda, molim).

Od tih razgovora prošlo je dosta godina, a s njima i dosta događaja, osoba, susretanja i razilaženja. Dogodio se život. Danas bih pak rado progovorila o toj temi jer nakon ovoliko vremena, imam dovoljno argumenata i, možda, pravi odgovor.

Različitosti se nikad nisu privlačile, ali nisu ni bile svjesne da su im duše pričale istim jezikom. To je onaj dio koji ih je privlačio i spajao.

Lako je pronaći slične osobe s tim vanjskim, daleko manje bitnim, karakteristikama. Vrlo je jednostavno doći do osobe s kojom ćeš dijeliti glazbeni i filmski ukus, književni žanr ili ljubav prema kazališnim daskama. Nije nikakav izazov ni pronaći osobu koja se voli kretati na istim mjestima kao i ti ili koja bogati i naglašeni društveni život stavlja na slično mjesto liste životnih prioriteta. Jednostavno je dijeliti ljubav prema istoj hrani, identičnoj kavi s hladnim mlijekom i činjenicom je li nam draža lijeva ili desna strana kreveta. Savršen spoj kažu.

Sve nabrojano su sličnosti koje privlače. Istina. Ali samo kao flaster. One ne zadržavaju.

Ono sidro koje odano drži brod krije se daleko ispod tog površnog. Ako te doista zanima, promotri ga skrivenog u načinu na koji druga osoba promatra obitelj, život i brata. Prepoznat ćeš ga po jačini kojom zavoli i čuva ono svoje, spremnosti da, baš kao i ti, bude prisutan kad je prijeko potreban. Shvatit ćeš da ste slični jer će stavke s vaše liste životnih prioriteta njegovati iste vrijednosti, jer će vam oboma novac predstavljati ili smisao življenja ili samo preživljavanja. U tome nikad ne možete biti različiti. Barem ne zadugo. Barem ne bez da jedna strana jednom ne propati.

Zbog ovoga ti ne bi trebalo biti stalo čije albume noćima preslušava ili uz reprizu koje serije se uspava. Neka ti ne bude bitno je li mu draža planina ili more. Vjerujem da se svatko može naći na pola puta, zar ne? Zato djeca jednostavnije pronalaze društva i prijatelje, tinejđeri simpatije, a adolescenti prve ljubavi, a nama odraslima biva sve teže.

S godinama shvatimo kako moramo zanemariti načine odijevanja, najdraže boje i kave. Zanemarujemo suvišnost i tražimo sličnost s kojom se živi, a ne preživljava jer se mora.

Preživljavat ćemo s novcem, a živjeti samo s onim što ovoga puta duši bude zanimljivo.

Oko je svakako varljivo.

Zato tvrdim – razlike se nikad nisu privlačile. Ono životno i jedino bitno, to dušama bude skoro identično, a skriva se ispod svih onih stilova koje je čovjek tijekom godina na sebe kao maske nabacio.

Briga me koje cipele na nogama imaš. Zanima me samo kamo u njima ideš. 

Povratak na Blog...