Što znači slomiti srce?

I poneki od najljepših osmijeha uslijedit će
upravo nakon suza koje ćeš si sama obrisati.

- Hoće li biti dobro? - upitala sam je.

- Hoće.

Glas joj je bio miran i spokojan, a izraz lica blag i možda malo tužan.

- Kako znaš? – njezin mi odgovor nije bio dovoljan i htjela sam saznati što još zna o djevojci ispred nas i zašto je tako sigurna da je u pravu kad smo obje gledale u nju - djevojku kojoj je kosa padala preko obraza, a niz njih su se neumorno slijevale suze. Pokušala ih je obrisati drhtavim rukama, ali bilo ih je sve više i više. Na koncu je odustala i cijelo lice spustila u dlanove. Djelovala je jako tužno i umorno.

Ženi koja je stajala do mene licem se raširio lagani osmijeh i kad sam već pomislila da mi neće odgovoriti na pitanje, začula sam:

- Danas je doživjela svoj prvi veliki pad. Vidjela je što znači biti sama i kako je osjećati se odbačeno. Danas se prvi put poželjela sakriti od cijelog svijeta, a morala je ostati i čvrsto stajati, iako se nije imala za koga pridržati. - duboko je udahnula napravivši malu pauzu, a onda nastavila:

- Danas su joj prvi put slomili srce. Prvi od mnogo puta.

- Što znači slomiti srce? - izraz mi je zvučao jako čudno.

Pogled koji je usmjerila prema meni bio je poput majčinog, topao poput jutarnjeg kruha ili večernje šalice domaćeg čaja. Gledala je u mene kao da me razumije. Pružila mi je ruku i lagano me privukla bliže sebi.

- To znači da osjetiš bol, iako ranu ne vidiš. Nisi sigurna gdje se točno nalazi, ali znaš da je tu, da je prisutna. Ne znaš koji lijek ti je potreban da prestane, da je više ne osjetiš. Nije ti jasno zašto je netko napravio tu bol i pitaš se čime si zaslužila, iako dobar odgovor nikad ne postoji.

- Hoću i ja to osjetiti? - upitala sam gledajući u ženu u čijim sam tamnim očima vidjela sebe.

Prvo me lagano poljubila u glavu, a onda okrenula tako da me gleda ravno u oči.

- Hoćeš, ali! - naglasila je ovo "ali" i podignula kažiprst u zrak - Želiš li da ti otkrijem jednu malu tajnu?

Veselo sam kimnula glavom. Zar za dijete postoji išta uzbudljivije od saznavanja nečega dobro skrivanog!?

- Slomit će ti srce, nažalost, mnogo puta, ali postoje i dobre strane.

- Zar da? - pitala sam zbunjeno, jer sve ovo što sam čula nije mi zvučalo kao da može donijeti nešto pozitivno.

- Da. Svaki put nakon što jako plačeš, tvoje oči postajat će sve ljepše i ljepše, jer tvoje suze dolaze ravno iz duše. Govorit ćeš istinu pa će i tvoj glas biti sve jači i snažniji kako bi pobjedio sve tuđe neistine, sve prljave laži. Nakon svakog slomljenog srca, dušo, mijenjat ćeš se jer nećeš dopustiti da ti istu stvar netko drugi nekad u budućnosti ponovi. I kad vidiš taj novi sjaj u očima, snagu u glasu i novu verziju koju si sama sebi stvorila, bit će ti drago što se sve dogodilo baš tako jer to što ćeš biti tada, bit će prava ti, baš onakva kakva ćeš si trebati za sve što će te čekati dalje na putu.

Zamišljeno sam gledala u svoje dlanove, a onda opet u onu djevojku i njezine dlanove, koje je ovog puta čvrsto obavila oko sebe, kao da se tim zagrljajem štiti od svega onoga što je vanka.

- A zna li ona to isto? - upitala sam.

- Ne. - na licu joj je opet zatitrao onaj isti smiješak. - Pustit ćemo je da sama otkrije.

Opet sam usmjerila pogled u djevojku, dok je žena kraj mene šaputala:

Sve smo ovo mi. Sve si ovo ti. Nešto jučer, nešto danas, a nešto tek sutra. I sve ćemo ovo proći. Jedan dan bit ćeš sretnija, drugi dan tužnija. Sve je ovo tvoj i naš put. I poneki od najljepših osmijeha uslijedit će upravo nakon suza koje ćeš si sama obrisati. Jedina tajna je da ćeš uvijek morati samo jedno.

Zastala je.

- Što? - upitala sam upijajući sve što je izgovorila i nestrpljivo čekajući odgovor.

- Unatoč svemu, samo nastavljati dalje. 

Povratak na Blog...