Zaboravit ćeš!
Za sve koje zaboravljaju i koje žele zaboraviti
Nećeš se sjećati.
Ni zadnje riječi koju ti je uputio ni poruke koju ste razmijenili. Nećeš osjećati bol razočarenja ni tugu zbog izostanka zajedničke budućnosti. Neće ti više biti važno ni gdje je, a ponajmanje s kime je. Osjetit ćeš istinsku želju da bude sretan, baš kao i svako drugo ljudsko biće na ovoj planeti. Njegovo biće tebi više neće biti ono posebno.
Nakon toliko vremena, osjetit ćeš olakšanje.
Nećeš se sjećati baš svake laži u koju si povjerovala i manipulacije u koju si upala. S vremenom će strah od ponavljanja scenarija s drugim blijediti jer ćeš shvatiti da doista nisu svi isti, baš kao što ni mi nismo sve iste. Uskoro će manje boljeti i uskoro se nećeš sjećati.
Zaboravit ćeš koliko je jako grlio i shvatiti da ima onih koji grle još jače. I dušu i tijelo. Ovo prvo ti je već sad važnije, zar ne? Jer si vidjela - od ovih koji grle samo tijelo učimo se zaboravljanju. Nećeš se sjećati zajedničkih noći i glasnih osmijeha. Vidjet ćeš, sposobna si smijati se puno jače, puno glasnije.
Opet ćeš biti mirna. Samo, budi svjesna da ćeš taj mir htjeti čuvati pažljivije nego ikad prije. I to je u redu. Zaboravit ćeš i zajednička kuhanja i duge šetnje i ponoćne vožnje. Postat će blijeda slika u prikrajku tvoga uma. Zaboravit ćeš sve to, ali pamtit ćeš iza svega – sebe.
Ponosnu u nemoći, jaku u tuzi i hrabru u strahu.