MATIJA BOLTIŽAR
Matija Boltižar diplomirani je novinar čiji su tekstovi posljednjih sedam godina krasili stranice Jutarnjeg lista, ali i ostalih tiskanih te online izdanja Hanza Medije.
Njegova veza s novinarstvom počela je za vrijeme studentskih
dana. Na četvrtoj godini Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu postao je
"cipelić" u crnoj kronici, pokrivajući većinom paleže i provale te kucajući po
vratima susjeda - tražeći pokoju rečenicu više o nemilim događajima koji su im
se dogodili u susjedstvu.
No, karijera mu je brzo otišla u drugom smjeru te je
prešao u gradsku rubriku gdje je osluškivao probleme građana Zagreba (nevažno
bili oni vezani uz odvoz otpada ili izmijenjeni vozni red tramvaja).
U tim prvim godinama bavljenja novinarstvom naučio je kako precizno prenijeti informaciju i složiti izvještaj koji će odgovoriti na sva moguća pitanja čitatelja. Drugim riječima, stvorio je podlogu od koje je mogao odskočiti i napokon početi pisati. Onako kako to oduvijek želi.
Ponekad će ti jedna zvijezda na nebu biti samo jedna obična točka, a ponekad će ti ta jedna zvijezda biti cijelo nebo.
- Djevojka sa slovom više, Matija Boltižar
Do svog posljednjeg dana u Hanza Mediji pisao je o širokom spektru tema - od emotivnih reportaža iz dječjeg doma, analitičkih tekstova o automobilskoj industriji pa sve do intervjua s Nataschom Kampusch.
Sredinom 2023. godine, izašao je iz okvira novinskog portala te krenuo istraživati svijet medija iz perspektive agencije. Nakon toga se zaposlio u 404 agenciji te radi kao content specialist (s tim da mu se posao nije previše promijenio – i dalje piše, ali na nešto drugačiji način).
Matija voli reći da je pisanje, zapravo, okosnica njegovog
života. Piše za posao i piše privatno.
Prvo mu je kruh, a drugo ljubav.
Ispod njihovih cipela bile su razmazane mrvice koje i dalje pričaju o ljubavi.
- Djevojka sa slovom više, Matija Boltižar

Djevojka sa slovom više - Matija Boltižar
Naša sjećanja na mladost mogu izblijediti, a redovi zapisani između
korica možda postanu jedina službena verzija događaja. Možda stranice
postanu žute ili poderane, korice nagrižene kišom, uljem i vremenom. I
takve, istrošene, mogu nas podsjećati na ljude koji smo bili, i na one
koji smo postali.
Možda na nebu zaista nikada ne zavlada tišina jer čak ni zvijezde,
koliko god da ih ima, ne mogu progutati sve trenutke ljudi.
Zvijezde koje žude za novim trenucima.
Zvijezde koje su znatiželjne.
Zvijezde koje vole priče.
I ona jedna koja je ispisala Benjaminovu. Njegova priča sada je i vaša. Nosite je sa sobom. Prepričajte je ili prešutite. Zapamtite ili zaboravite. Izmijenite ili proširite. Sada je u vašim rukama i postavlja pitanje "Kidaju li se lako niti koje kroje ljubav?".